Spisak -> popis

tkrajina · May 27, 2012 · 12d784f · 12d784f
1 parent f868fb3
commit 12d784f
Show file tree

Hide file tree

Showing 8 changed files with 18 additions and 18 deletions.
diff --git a/dodaci.tex b/dodaci.tex
@@ -51,7 +51,7 @@ \subsection*{Git \emph{shell}}
 \addcontentsline{toc}{subsection}{Git \emph{shell}}
 
 \emph{Git shell} riješava prvi od dva prethodno spomenuta problema. 
-Kao što (pretpostavljam) znamo, na svakom UNIXoidnom operativnom sustavu korisnici imaju definiran \emph{shell}, odnosno nekakav program u kojem on može izvršavati naredbe.
+Kao što (pretpostavljam) znamo, na svakom UNIXoidnom operativnom sustavu korisnici imaju definiran \emph{shell}, odnosno nekakav program u kojem mogu izvršavati naredbe.
 
 \emph{Git shell} je posebna vrsta takvog \emph{shell}a koja korisniku \textbf{omogućuje ssh pristup, ali i korištenje samo određenom broja naredbi}.
 Postupak je jednostavan, treba kreirati novog korisnika (u primjeru koji slijedi, to je korisnik \verb+git+).

diff --git a/git-branch.tex b/git-branch.tex
@@ -10,8 +10,8 @@ \chapter*{Grananje}
 Ono što je ovdje važno još jednom spomenuti je sljedeće; svaki čvor grafa je stanje projekta u nekom trenutku njegove povijesti. 
 Svaka strelica iz jednog u drugi čvor je izmjena koju je programer napravio i snimio u nadi da će dovesti do željenog ponašanja aplikacije.
 
-\section*{Spisak grana projekta}
-\addcontentsline{toc}{section}{Spisak grana projekta}
+\section*{Popis grana projekta}
+\addcontentsline{toc}{section}{Popis grana projekta}
 
 Jedna od velikih prednosti gita je što omogućuje jednostavan i brz rad s višestrukim granama.
 Želimo li vidjeti koje točno grane našeg projekta trenutno postoje -- naredba je \verb+git branch+.

diff --git a/git-commit.tex b/git-commit.tex
@@ -98,7 +98,7 @@ \subsection*{Spremanje u indeks}
 
 \input{git_output/git_status_nakon_indeksa}
 
-Primijetite dio u kojem piše, \verb+Changes to be committed+ -- e to je spisak datoteka koje smo stavili u indeks.
+Primijetite dio u kojem piše, \verb+Changes to be committed+ -- e to je popis datoteka koje smo stavili u indeks.
 
 Nakon što smo datoteku spremili u indeks -- spremni smo za \emph{commit} ili možemo nastaviti dodavati druge datoteke s \verb+git add+ sve dok se ne odlučimo za snimanje.
 

diff --git a/git-log.tex b/git-log.tex
@@ -65,7 +65,7 @@ \section*{\emph{Log}}
 \subsection*{\emph{Whatchanged}}
 \addcontentsline{toc}{subsection}{\emph{Whatchanged}}
 
-Naredba \verb+git whatchanged+ je vrlo slična \verb+git log+, jedino što uz svaki \emph{commit} ispisuje i spisak svih datoteka koje su se tada promijenile:
+Naredba \verb+git whatchanged+ je vrlo slična \verb+git log+, jedino što uz svaki \emph{commit} ispisuje i popis svih datoteka koje su se tada promijenile:
 
 \input{git_output/git_whatchanged}
 
@@ -262,7 +262,7 @@ \section*{Gitk}
 
 \begin{itemize}
 	\item grafički prikaz povijesti grane i \emph{commit}ova iz drugih grana koji su imali veze s tom granom (bilo zbog grananja, \emph{merge}anja ili \emph{cherry-pick} \emph{merge}),
-	\item spisak ljudi koji su \emph{commit}ali,
+	\item popis ljudi koji su \emph{commit}ali,
 	\item datum i vrijeme, 
 	\item pregled svih izmjena,
 	\item pregled datoteka koje su izmijenjene.

diff --git a/git-remote.tex b/git-remote.tex
@@ -72,7 +72,7 @@ \subsection*{Struktura kloniranog repozitorija}
 Jedan je udaljeno kojeg smo klonirali, a drugi je lokalni koji se nalazi pred nama.
 
 Prije nego li počnemo s pričom o tome kako slati ili primati izmjene iz jednog repozitorija u drugi, trebamo nakratko spomenuti kakva je točno struktura lokalnog repozitorija.
-Već znamo za naredbu \verb+git branch+, koja nam ispisuje spisak svih grana na našem repozitoriju.
+Već znamo za naredbu \verb+git branch+, koja nam ispisuje popis svih grana na našem repozitoriju.
 No, sad imamo posla i sa udaljenim repozitorijem -- njega smo klonirali.
 
 S \verb+git branch -a+ ispisujemo \textbf{sve grane koje su nam trenutno dostupne u lokalnom rpeozitoriju}.
@@ -455,11 +455,11 @@ \section*{Udaljeni repozitoriji}
 
 Kloniranjem na našem lokalnom računalu dobijamo kopiju udaljenog repozitorija s jednim dodatkom -- ta kopija je pupčanom vrpcom vezana za originalni repozitorij.
 Dobijamo referencu na \verb+origin+ repozitorij (onaj kojeg smo klonirali).
-Dobijamo i dobijamo one \verb+origin/+ brancheve, koji su kopija udaljenih grana i mogućnost osvježavanja njihovo stanje s \verb+git fetch+.
+Dobijamo i dobijamo one \verb+origin/+ brancheve, koji su kopija udaljenih grana i mogućnost osvježavanja njihovog stanja s \verb+git fetch+.
 
-Imamo i nekoliko ograničenja, a najvažnija je to što možemo imati samo jedan \verb+origin+.
-Što ako želimo imati posla s više udaljenih repozitorija.
-Dakle, što ako imamo više programera s kojima želimo surađivati od kojih svatko ima \textbf{svoj} repozitorij.
+Imamo i nekoliko ograničenja, a najvažnije je to što možemo imati samo jedan \verb+origin+.
+Što ako želimo imati posla s više udaljenih repozitorija?
+Odnosno, što ako imamo više programera s kojima želimo surađivati od kojih svatko ima \textbf{svoj} repozitorij?
 
 Drugim riječima, sad pomalo ulazimo u onu priču o gitu kao distribuiranom sustavu za verzioniranje.
 
@@ -473,7 +473,7 @@ \subsection*{Dodavanje i brisanje udaljenih repozitorija}
 Sve naredbe s administracijom udaljenih (\emph{remote}) repozitorija se rade s naredbom \\ \verb+git remote+.
 
 Novi udaljeni repozitorij možemo dodati s \verb+git remote add <naziv> <adresa>+.
-Na primjer, uzmomo da radimo s dva programera od kojih je jednome repozitorij našeg zajedničkog projekta \verb+https://github.com/korisnik/projekt.git+, a drugome \verb+git@domena.com:projekt+.
+Na primjer, uzmimo da radimo s dva programera od kojih je jednome repozitorij na \\\verb+https://github.com/korisnik/projekt.git+, a drugome \verb+git@domena.com:projekt+.
 Ukoliko tek krećemo u suradnju s njima, prvi korak koji možemo (ali i ne moramo) napraviti je klonirati jedan od njihovih repozitorija:
 
 \gitoutputcommand{git clone https://github.com/korisnik/projekt.git}
@@ -489,7 +489,7 @@ \subsection*{Dodavanje i brisanje udaljenih repozitorija}
 
 \gitoutputcommand{git remote rename origin karlin-repo}
 
-Spisak svih repozitorija s kojima imamo posla dobijemo s:
+Popis svih repozitorija s kojima imamo posla dobijemo s:
 
 \input{git_output/git_remote_show}
 

diff --git a/git-tag.tex b/git-tag.tex
@@ -49,7 +49,7 @@ \chapter*{Tagovi}
 
 Dakle, \emph{tag} nije ništa drugo nego neki kratki naziv za određeni \emph{commit}, odnosno stanje projekta u nekom trenutku njegove povijesti.
 
-Rad s \emph{tag}ovima je jednostavan; s \verb+git tag+ ćete dobiti spisak svih tretnuno definiranih:
+Rad s \emph{tag}ovima je jednostavan; s \verb+git tag+ ćete dobiti popis svih tretnuno definiranih:
 
 \input{git_output/git_tag}
 

diff --git a/ispod-haube.tex b/ispod-haube.tex
@@ -205,7 +205,7 @@ \subsection*{.git/objects}
 
 Postoje četiri vrste objekata: \emph{commit}, \emph{tag}, \emph{tree} i \emph{blob}. 
 \emph{Commit} i \emph{tag} sadrže metapodatke vezane uz ono što im sam naziv kaže.
-\emph{Blob} sadrži binarni sadržaj neke datoteke, dok je \emph{tree} spisak datoteka.
+\emph{Blob} sadrži binarni sadržaj neke datoteke, dok je \emph{tree} popis datoteka.
 
 Poigrate li se malo s \verb+git cat-file -p <referenca>+ otkriti ćete da \emph{commit} objekti sadrže:
 
@@ -214,7 +214,7 @@ \subsection*{.git/objects}
 	\item Referencu na \emph{commit} grane koju smo \emph{merge}ali (ako smo to učinili u tom \emph{commit}u,
 	\item Datum i vrijeme kad je nastao,
 	\item Autora,
-	\item Referencu na jedan objekt tipa \emph{tree} koji sadrži spisak svih datoteka koje su sudjelovale u tom \emph{commit}u.
+	\item Referencu na jedan objekt tipa \emph{tree} koji sadrži popis svih datoteka koje su sudjelovale u tom \emph{commit}u.
 \end{itemize}
 
 Drugim riječima, sve potrebno da bi znali od čega se \emph{commit} sastojao i da bi znali gdje je njegovo mjesto na grafu povijesti projekta.

diff --git a/terminologija.tex b/terminologija.tex
@@ -26,8 +26,8 @@ \chapter*{Terminologija}
 
 Pa, (ne)kome krivo, a (ne)kome pravo\dots
 
-\section*{Spisak korištenih termina}
-\addcontentsline{toc}{section}{Spisak korištenih termina}
+\section*{Popis korištenih termina}
+\addcontentsline{toc}{section}{Popis korištenih termina}
 
 Svi termini su objašnjeni u knjizi, ali ako se izgubite u šumi \emph{push}eva, \emph{merge}va i \emph{squash}eva -- evo kratak pregled: